Na Fakultetu političkih znanosti 4.6.2024. je održano predavanje s naslovom „Palestine and the media war on history“ profesora Omara Al’Ghazzija s Odsjeka za medije i komunikaciju Londonske škole za ekonomiju i političke znanosti (LSE). Predavanje se održalo u organizaciji Sekcije za sociologiju medija Hrvatskog sociološkog društva i Centra za istraživanje medija i komunikacije na Fakultetu političkih znanosti.

Predavanje je počelo s raspravom o mogućnostima otvorene diskusije i granicama novinarskih praksi uravnoteženog izvještavanja i prikaza pozicije obje strane kad postoji očiti nesrazmjer moći između dvije strane i kad se radi o izvještavanju o okupaciji, aparthejdu i genocidu. Također, takva stanja iznimne nejednakosti moći pozivaju nas da preispitamo koncepte s kojima smo navikli analizirati društvene procese. Primjerice, na sličan način na koji je Arjun Appadurai preispitao pojam zamišljenih zajednica Benedicta Andersona: „nečija zamišljena zajednica je politički zatvor za druge“.

Al Ghazzi je potom naveo ključne točke koje oblikuju narative zapadnih medija o najnovijem sukobu Izraela i Palestine koji je započeo u listopadu 2023. godine. Prva točka narativa je fokus zapadnih medija na Hamasov napad na izraelske civile i vojnike 7. listopada 2023. godine. Iako se radi o šokantnom ratnom zločinu koji je bio okidač napada Izraela na pojas Gaze, taj događaj se odvio u kontekstu sukoba koji traje više desetljeća. Kako navodi Al Ghazzi, zapadni mediji brišu povijesni kontekst te kreiraju narativ prema kojem djeluje da je 7. listopada početak povijesti koji se dogodio u vakuumu. Druga točka oblikovanja narativa je holokaust kao glavna tema. Dok se s jedne strane briše dio povijesti koji govori o protjerivanju i okupaciji palestinskog naroda, Drugi svjetski rat i holokaust se često evociraju u medijima. Slično selektivno prikazivanje događaja iz povijesti se dogodilo i s ruskim napadom na Ukrajinu, što je u zapadnim medijima bilo opisano kao „prvi rat u Europi nakon Drugog svjetskog rata“, zanemarujući i brišući iz sjećanja ratove na prostoru raspada Jugoslavije. Treća važna točka u oblikovanju medijskog narativa su orijentalistički diskursi o srazu civilizacija- između naprednog i civiliziranog Zapada i barbarskog Istoka. Posebno je zabrinjavajuće da takvi diskursi dolaze i od liberalnih elita, te da iste liberalne elite propitkuju međunarodni pravni poredak koji je utemeljen na liberalnim načelima. Sljedeći dio oblikovanja narativa je rat protiv terorizma i sve veće širenje i fleksibilnost definicije terorizma koja se koristi kako bi se napadali drugačiji narativi. Na kraju, šutnja i cenzura kod političkih, akademskih i kulturnih elita zadnja je točka oblikovanja medijskih narativa kroz odsutnost kritičkih glasova.

Ovu šutnju ipak raskidaju pokreti solidarnosti prema Palestini i antiratni prosvjedi koji se odvijaju na ulicama velikih američkih i europskih gradova i na sveučilištima. Aktivisti također koriste narative o povijesti u svom djelovanju i zamišljaju kako će u budućnosti biti oblikovano sjećanje na ove događaje. Česte izjave koje se koriste su „Nalazimo se na pravoj strani povijesti“, ili „Mnogi se pitaju što bi radili da se spriječi holokaust da su živjeli u tom vremenu. Razmislite što činite sada dok se odvija genocid i dobit ćete odgovor“. Također, aktivisti koriste digitalne tehnologije kako bi arhivirali događaje za buduće analize povijesti, tako da snimaju policijsku represiju ili čuvaju izjave različitih aktera u digitalnom prostoru.

Budući da uzrečica tvrdi da je novinarstvo prva skica povijesti, uvid u različite medijske narative o sukobu može nam pomoći zamisliti kakva će sjećanja na sukob postojati u budućnosti. Nakon predavanja uslijedila su pitanja iz publike i rasprava. Prilog o predavanju može se pogledati ovdje.