Hrvatska: Profil rizika i mogućnosti u praćenju medijskog sustava i njegovog doprinosa deliberativnoj demokraciji
Zrinjka Peruško
Studija slučaja 1: Rizici i mogućnosti povezani s istraživanjem medija i novinarstva u periodu 2000-2020: studija slučaja nacionalnih kompetencija u znanstvenom istraživanju i monitoringu
Prva studija slučaja (Peruško i Vozab, 2022) nudi pregled nacionalnih aktera i literature koji djeluju i pokrivaju znanje o četiri domene medijskog sustava za koje se u okviru projekta MEDIADELCOM konceptualno pretpostavlja da predstavljaju rizike ili mogućnosti za ostvarenje deliberativne komunikacije. To su: pravni okvir za slobodu izražavanja i informiranja, novinarstvo, obrasci upotrebe medija i medijske kompetencije publika. Prvi dio studije donosi kratak pregled hrvatskih sveučilišnih programa i istraživačkih institucija, znanstvenih časopisa, vladinih i nevladinih organizacija i regulatornih tijela, izvora financiranja te međunarodnih istraživačkih suradnji i projekata iz navedenih područja medija i komunikacije.
Drugi dio studije bavi se analizom znanstvenoistraživačke produkcije koja tematski pokriva četiri spomenute domene. Pretragom ključnih riječi, iz domaćih i međunarodnih baza (Hrčak, Google Scholar, baze Nacionalne i sveučilišne knjižnice, međunarodne baze znanstvenih časopisa itd.) prikupljeno je oko 500 znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama i zbornicima, istraživačkih izvještaja itd., objavljenih u periodu između 2000. i 2020. godine. Svi radovi koji su zadovoljili kriterije teme i ključnih riječi detaljno su pročitani i podvrgnuti testu minimalne kvalitete, pri čemu su odbačeni oni u kojima se nisu navodile reference ili izvori podataka. Analizom je utvrđeno da je najveći broj radova (oko 75 %) objavljen nakon 2010. godine, u domaćim publikacijama (74 %), i na hrvatskom jeziku (65 %). Uglavnom se radilo o znanstvenim člancima (49 %) i istraživačkim izvještajima (20 %) koji se temelje na kvantitativnoj metodologiji (52 %) ili su teorijsko-normativnog karaktera (34 %). Najveći broj radova (oko 55 %) dolazi iz domene novinarstva, s oko 20 % udjela slijedi pravni okvir za slobodu izražavanja i informiranja te s po nešto više od 10 % obrasci upotrebe medija i medijske kompetencije publika. Provedena analiza ukazuje na neujednačenost interesa za pojedine domene i istraživačke teme, na promjenu istraživačkih fokusa i metoda u pojedinim desetljećima te na potrebu za snažnijim teorijskim utemeljenjima i empirijskim procedurama. Neki rezultati prve studije slučaja objavljeni su i na hrvatskom jeziku u časopisu Politička misao (Peruško, Vozab i Trbojević, 2022).
Studija slučaja 1 / Case Study 1
Studija slučaja 2: Ključne prekretnice medijske transformacije u četiri domene rizika i mogućnosti u periodu 2000.-2020.
Druga studija slučaja (Peruško, Vozab i Nenadić, 2022) nadovezuje se na prvu te na temelju objavljenih radova nudi dubinsku analizu stanja, aktera i ključnih prekretnica u četiri konceptualne domene. Studija pokazuje da je pravni okvir za slobodu izražavanja i informiranja u najvećoj mjeri usklađen s europskim standardima, uz izvjesne proturječnosti u balansiranju između osobnih prava, reguliranju kaznenog djela klevete, pravu na pristup i objavljivanje informacija, i zaštiti zviždača. Odgovornost medija uglavnom osiguravaju (često politički imenovana) regulatorna tijela i nadzorna vijeća, a organizacije civilnog društva i akademska zajednica svojim istraživanjima osiguravaju i neku vrstu javne odgovornost. Domenu novinarstva karakterizira hibridnost koja se s jedne strane očituje u dualnom i visoko koncentriranom audiovizualnom tržištu sa (i dalje) snažnom javnom televizijom i nekoliko komercijalnih konkurenata u stranom vlasništvu, a s druge strane u prodoru novih (društvenih) medija u tradicionalne programske sadržaje. Radni uvjeti novinara su loši, a novinari su i pod čestim političkim pritiscima (koji se prije svega manifestiraju kroz povećanje broja SLAPP tužbi). Obrasci upotrebe medija uvelike su transformirani digitalizacijom i pojavom društvenih mreža, posebno nakon 2010. godine. Uočava se trend pada tržišnog udjela javnih medijskih servisa, rast popularnosti tabloidnih portala i društvenih mreža kao primarnih izvora informiranja (posebno kod mladih), i pad povjerenja u medije koji je povezan s općenito niskim povjerenjem u (političke) institucije. Medijske kompetencije i medijska pismenost publika su ispod europskog prosjeka, pretežno se istražuju u kontekstu tehnoloških sposobnosti djece i mladih, i uglavnom ih promoviraju nevladine organizacije (posebno nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine).
Na stanje u četiri domene utjecale su i međusobno povezane ključne političke, zakonodavne, ekonomske i komunikacijske prekretnice. Od političkih prekretnica, osim početka demokratske tranzicije 1990.-1991., ističu se demokratski zamah nakon promjene vlasti 2000. te uspon (pretežno desnih) populističkih stranaka 2015. godine. Zakonodavne prekretnice usko su povezane s političkima; ističu se liberalizacija i otvaranje medijskog tržišta nakon 2000., uvođenje kaznenog djela sramoćenja 2010. i njegovo kasnije brisanje, te usklađivanje sa zakonodavnim okvirom EU od početka pregovora 2005. godine do danas. Ekonomske prekretnice uglavnom su egzogenog karaktera; ističu se globalna financijska kriza 2008. i COVID-19 pandemija 2020. godine, koje su utjecale na smanjenje oglašavanja i sužavanje medijskog tržišta. Komunikacijske prekretnice odnose se na promjenu obrazaca proizvodnje i konzumacije vijesti; povezane su sa širenjem interneta, pojavom društvenih mreža, platformizacijom i digitalizacijom u proteklih 20 godina, a u ovom kontekstu slijedi pitanje posljedica COVID-19 pandemije.
Centre for Media and Communication Research 