Zrinjka Peruško i Dina Vozab

Digitalne tehnologije mijenjaju medijske organizacije te omogućavaju nove načine proizvodnje i distribucije vijesti u kojima tradicionalni mediji, kao što su tisak ili televizija, više nemaju monopol. Uz institucionalne promjene u različitim segmentima društva i medija u doba duboke medijatizacije (Couldry i Hepp, 2017) mijenjaju se i načini kako publike koriste vijesti.

Reuters institut za istraživanje novinarstva Sveučilišta u Oxfordu objavio je rezultate najvećeg komparativnog istraživanja o upotrebi vijesti u digitalnom medijskom okruženju. Istraživanje je provedeno 2017. godine u 36 zemalja svijeta a obuhvatilo je više od 70 000 ispitanika u državama Europe, sjeverne i južne Amerike te Azije i Pacifika. Istraživanje je prvi puta obuhvatilo Hrvatsku, gdje je akademski partner bio Centar za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Donosimo najzanimljivije rezultate iz studije Izvještaj o digitalnim vijestima 2017 (www.digitalnewsreport.org), s posebnom analizom odabranih aspekata situacije u Hrvatskoj.

Slika 1. Koje izvore ste prošli tjedan koristili kao izvore vijesti? Moguć je odabir više odgovora

Temeljno pitanje u svim dosadašnjim Izvještajima o digitalnim vijestima je kojim se putevima dolazi do vijesti i kakav je odnos medijskih organizacija i digitalnih distributivnih okoliša – društvenih mreža, internetskih tražilica, online agregatora vijesti. U Hrvatskoj je najčešći izvor vijesti online okruženje ako se  zbroje društveni mediji, «tradicionalne» medijske organizacije sa svojim internetskim izdanjima, i mediji «rođeni na internetu». Televizija je najzastupljeniji pojedinačni izvor a nakon nje slijede internetski portali tradicionalnih tiskanih (legacy) novina (Slika 1). U Hrvatskoj su na drugome mjestu ukupnih izvora društveni mediji, slijedi klasični tisak pa radio. Isti poredak nalazimo i u Češkoj, Poljskoj, a u Rumunjskoj, Mađarskoj i Slovačkoj tisak je na  začelju iza radija. U većini uključenih medijskih tržišta televizija je bila i dalje prvi izvor vijesti. Mlađi ispitanici znatno više koriste online izvore a stariji televiziju. Vijestima se u Hrvatskoj  podjednako pristupa putem pametnih telefona (66%, iznad europskog prosjeka) i  kompjutora (72 %), dok tablet za pristup online vijestima koristi 17.7% ispitanika.

Direktor Reuters instituta za istraživanje novinarstva David Levy naglasio je dva posebna  pitanja ovogodišnjeg istraživanja. Prvo je povezano s traženjem novih poslovnih modela za financiranje medija: kolika je spremnost publika da plaćaju vijesti u on-line okruženju? Hrvatska se ovdje nalazi na začelju  – samo 8% građana spremno je platiti za vijesti, iako se ni u drugim zemljama situacija ne bi mogla pozitivno ocijeniti. Izuzetak su nordijske zemlje.

Drugo je pitanje povjerenja u medije, koje je u protekloj godini u SAD-u i nekim europskim zemljama bilo povezano s fake news. Hrvatska se s niskim povjerenjem smješta u posljednju trećinu zemalja (39% ima povjerenje u medije), a slične rezultate imaju Italija, Rumunjska, dok je još  nešto niže povjerenje u Češkoj, Mađarskoj, Francuskoj, a najniže u Grčkoj. Za razliku od mnogih Europskih zemalja, o lažnim vijestima u nas se tek nedavno počelo govoriti u lokalnom kontekstu.

Politička polarizacija i mediji u Hrvatskoj

Izvještaj o digitalnim vijestima ukazuje na moguću snažniju političku polarizaciju medijskih publika, posebno online medija. U zemljama u kojima su mediji najviše politički polarizirani postoji velika raspršenost medija u odnosu na politički spektar te najveće razlike publika lijevih i desnih medija. Komparativno gledajući, od država koje su analizirane u projektu Digital News, SAD ima najpolariziranije medije, nakon kojeg slijede Italija i Španjolska, te Poljska, Rumunjska te Hrvatska na šestom mjestu po polariziranosti. Najmanje polarizirane zemlje su Portugal, Irska, Njemačka, Nizozemska te nordijske zemlje. Dakle, Hrvatska pripada zemljama s polariziranijim medijima, što znači da publike na medijskom tržištu mogu relativno lako odabrati medije koji odgovaraju njihovim političkim preferencijama.

U uzorku hrvatskih građana u studiji Izvještaj o digitalnim vijestima više je ispitanika lijevo orijentirano (42,6%), 20,1% ih se svrstava u politički centar, a 19,8% je desno orijentirano. Međutim, istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj, poput Hrvatskog barometra Instituta Ivo Pilar uglavnom pokazuju da se većina hrvatskih građana svrstava u politički centar. Budući da se radi o potencijalno osjetljivom pitanju za građane koji se ne preferiraju politički izjašnjavati, 17,4% ispitanika nije dalo odgovor na to pitanje. U političkoj komunikaciji i istraživanjima javnog mnijenja spirala šutnje označava sustavno neizjašnjavanje određenih skupina građana o svojoj političkoj orijentaciji ili drugim političkim pitanjima. Dosadašnje studije pokazuju da će spirala šutnje češće vrijediti za građane koji se svrstavaju politički desno, pa je moguće da se i u ovoj studiji više desno orijentiranih građana odlučilo ne izjasniti se o političkom svjetonazoru. U hrvatskom uzorku, nema velike razlike između lijevo i desno orijentiranih građana u učestalosti praćenja vijesti ili u interesu za vijesti, a ne razlikuju se značajno ni u povjerenju prema medijima.

U Hrvatskoj se publike različite političke orijentacije razlikuju u svojim preferencijama medijskih brandova kao izvora vijesti. Na hrvatskom televizijskom tržištu lijevo i desno orijentirane publike otprilike u sličnoj mjeri prate dvije najsnažnije komercijalne televizije RTL i Novu TV. Nešto izraženije razlike mogu se primijetiti kod HTV-a, javnog medija, kojeg nešto više prate desno orijentirane publike i novog televizijskog kanala specijaliziranog za vijesti, N1, kojeg malo više prate lijevo orijentirane publike.

Slika 2. Preferencije odabranih televizijskih brandova kod lijevo i desno orijentiranih publika

Na tržištu tiska, najmanje su izražene razlike u preferiranju najtiražnijeg dnevnog lista, 24sata, te Jutarnjeg lista. Polarizacija publika se u većoj mjeri može primijetiti kod desno usmjerenih Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije te lijevo usmjerenog Novog lista.

Slika 3. Preferencije odabranih dnevnih novina kod lijevo i desno orijentiranih publika

Da bismo pokazali kako se način mediji u Hrvatskoj svrstavaju u političkom spektru u odnosu na svoje publike, na temelju podataka iz Izvještaja o digitalnim medijima kreirali smo indeks polarizacije medija kao indikator naglašeno većeg udjela publika određene političke orijentacije. Mediji poredani po indeksu polarizacije prikazani su slikom 4. Mediji koji podjednako privlače desno i lijevo orijentirane građane su najčešće mediji s većim publikama, te tradicionalni, odnosno televizijski ili tiskani mediji. Na slici 4. to su mediji u sredini luka (npr. RTL Televizija, Jutarnji list, 24sata, Net.hr, Nova tv, 24sata.hr). Noviji mediji na tržištu ili online mediji s druge strane mogu se obraćati manjim nišama publika, te tražiti njihovu naklonost kroz usklađivanje s određenim političkim svjetonazorom.  Na lijevoj strani grafičkog prikaza su mediji koji u većoj mjeri privlače lijevo orijentirane publike: neprofitni online medij h-alter.org, tiskano i online izdanje Novog lista, relativno noviji mediji na hrvatskom tržištu kao što su N1 televizija i Telegram.hr, te internetski portal Index.hr. Na samom rubu desnog političkog spektra nalaze se relativno noviji online mediji, Direktno.hr i Dnevno.hr, te online vijesti HRT-a. Hrvatska televizija i online vijesti HRT-a kao javni mediji pozicioniraju se desno u odnosu na svoje publike, iako bi  kao javni mediji trebali stvarati program kojim će podjednako privlačiti publike različitog političkog svjetonazora.

Slika 4. Politička polarizacija hrvatskih medijskih brandova

Upotreba medija i politička participacija

Mogućnost lakšeg izbjegavanja vijesti u digitalnom okruženju također se smatra problematičnom za javnu sferu i za političku participaciju. U komparativnom izvještaju studije Izvještaj o digitalnim vijestima, Turska, Grčka i Hrvatska nalaze se na prva tri mjesta – u Hrvatskoj čak 50% ispitanika često ili ponekad aktivno izbjegava vijesti. Zemlje u kojima najmanji udjeli publika aktivno izbjegavaju vijesti su Japan i skandinavske zemlje.

Pitanje je i može li se «rad» koji publike obavljaju s vijestima koje primaju smatrati političkom participacijom, kao što se tradicionalno smatralo glasanje na izborima ili članstvo u političkim strankama ili udrugama civilnog društva. Istraživanje pokazuje da je Hrvatska u grupi zemalja sa srednjim udjelom građana koji dijele vijesti (43% – najveći udio ima Čile 64% a najmanji je u Japanu 13%). Komentiranje vijesti niže je u južnim europskim državama, ali najniže u nekim sjeverno europskim (i Japanu, 8%).

Istraživanje upućuje na povećanje dijeljenja vijesti preko aplikacija kao što su WhatsApp i Facebook Messenger, koje se međutim više dijele s jednom osobom ili s manjom privatnom grupom korisnika. Više od jedne trećine (37%) svih ispitanika više voli komentirati vijesti u živo, licem u lice, u Hrvatskoj čak 50,3 %.

Jedno od važnih pitanja u Izvještaju o digitalnim medijima, kako je naglasio Richard Fletcher, stoga je bilo i ono o tome kako društveni mediji mijenjaju pristup vijestima i zajedničkoj javnoj agendi. Prijatelji, osobe i organizacije koje pratimo na društvenim medijima češće će biti one s kojima se slažemo, koje odgovaraju našem političkom svjetonazoru, a vijesti koje na taj način primamo dodatno su personalizirane uz pomoć algoritama koji određuju koje vijesti će se prikazati u odnosu na aktivnosti samih korisnika i onih koji se nalaze u njihovom krugu. Iz tog razloga smatra se da se korisnici na takvim platformama sve više zatvaraju u vlastite personalizirane „balone“, te da se manje susreću s raznolikim vijestima. Istraživanje Reuters instituta za istraživanje novinarstva međutim pokazuje da se korisnici društvenih medija prosječno susreću s većim brojem medijskih «brandova» tj. kompanija ili kanala, nego korisnici koji ne koriste Facebook, YouTube ili Twitter, i to bez obzira koriste li ove medije prvenstveno kao izvore vijesti ili zbog drugih razloga. Od navedenih, korisnici kao namjerni izvor vijesti koriste najviše Facebook. Korisnici društvenih mreža i aktivno oblikuju svoju izloženost vijestima, pa je više od jedne trećine (36%) njih «zapratilo» organizaciju ili korisnika radi vijesti koje distribuiraju. Nešto manji broj (ispod 20%) ih je blokiralo organizacije ili pojedince radi vijesti koje su objavljivali ili dijelili.

Hrvatske publike na društvenim medijima u manjoj mjeri isključuju neistomišljenike, bez obzira na političku orijentaciju, iako su publike na ljevici i desnici nešto sklonije isključivanju u odnosu na one koje se svrstavaju u centar. Također publike koje se izjašnjavaju lijevo ili desno su sklonije aktivnije pratiti određene preferirane izvore. To pokazuje da digitalni prostor omogućuje selektivnost publika u odnosu na njihovu političku preferenciju, no to ne znači nužno da će biti osiromašene za raznolike izvore vijesti. Digitalno okruženje ponekad omogućuje i slučajno susretanje s vijestima. Ovo istraživanje pokazuje da se više od trećine publika bez obzira na svjetonazor ipak susreće s vijestima koje inače ne bi pratile a i više od polovice njih s vijestima koje ih prvotno ne zanimaju. Iako nam Internet i društveni mediji omogućuju da biramo sadržaje koji nam odgovaraju, vijesti iz drugih izvora ipak ponekad dopiru unutar našeg personaliziranog balona.

Slika 4. Politička polarizacija i društveni mediji

/objavljeno pod naslovom Mediji u sve jačoj spirali političke polarizacije. Jutarnji list, str. 64-65, broj 6772, 24.6.2017./